07.06.2008.

Samo malo otrova, da me otrgne od sna.

Smijesno.

Kako me jednim pogrešnim djelom izgubis, u potpunosti.

Jedan pogrešan korak I magija prestaje.

20.04.2008.

In The Wordless Chamber.

Zrak je bio hladniji no ikad dosad.Prostorija praznija, dusa osamljenija.Onaj mracni kut u sobi mu sada tako privlacno izgledahu.Kao odraz njenog lica, njen glas cu kroz zvuk padajuce suze.Zatvoren u trenutku isprepletenom melanholijom, nostalgijom.Njeni zagrljaji, zvuk glasa kojim odzvanjahu svaka prostorija u kojoj je prisiljen boraviti bez nje.Izvini sto te napustila.

Nije trebala.

 

27.03.2008.

Seducer... she'll use you... as fodder for her dreams.

Drinking the blood
         Eating the flesh
She's getting high on you
             Watching you die gives her a thrill

There is always more blood to spill.

 

 

 

10.03.2008.

Marching on a Dead End Road.

Jednom mi je receno da treba cijeniti male stvari, da su one ono sto ispunjava osobu i daje joj snage za neke gore trenutke u kojem treba zadrzati smirenost.Pokusah, 1000 puta a poneki od tih puta i uspjeh.Ma joj, ipak sam samo covjek koliko god glumila nesto drugo.

Jedinstveni smo u nasoj ocajnosti.Brojne cigarete ne sadrzavaju toliko raka koliko je sadrzano u jednoj glupoj uspomeni.Uspomeni u kojoj sam ja bila ja, ti bio ti a mi smo zajedno samo tako postojali, letjeli u oblacima.Koliko puta nakon toga sam rekla da mi nisi bitan.Ali jesi jebemu, ti si taj koji mi je pomogao da shvatim jednu stvar.Ta jedna stvar, mala ali bitna je ta da mi ne trebas.Cim sam to shvatila napravila sam jedan balon.Taj balon u sebi ima jedno malo bice.To bice sam ja, jos uvijek samo ja.Jedino ja mogu da puknem taj balon i dozvolim jos nekom bicu da mi pruzi toliko srece kao ti, onda.Onaj isti ti koji me je natjerao da tu srecu ponovo ispovracam iz svog organizma jer navodno nisam bila dovoljno nesretna.Trebao ti je neko koga ces gazati kao tlo kojim hodas.Rekla sam da si nikad to necu vise dozvoliti.I nisam vise, vise nikad.

Nisam odavno pisala, ali eto skontah da bi malo ovaj blog trebala personalizirati.Nije da zelim da se zna kakva sam u biti ali ipak nije ni tako dobar osjecaj biti u potpunosti anoniman.Necu se predstavljati.Za pocetak...ostavicu komentare. :D

Deeper and deeper, the wounds we cut.The truth...burning our flesh.

 

06.02.2008.

annihilating mind.

Ivica sutrasnjeg dana me moli za misli koje ne mogu spasiti od predrasuda.Dani su odjednom noci a noci su preduge za zivljenje u tami.Uzasan osjecaj, kao budjenje nakon duge noci i nedovoljno alkohola da umrtvi tuzne misli dotadasnjeg "zivljenja".Ne osjecajuci nista osim sopstvene persone.Praznina izmedju eha koji nastaju u dugom hodniku, sva vrata zatvorena.Neumorno meso i prazna glava.

Pusti me da vladam kraljevstvom koje sam sama izgradila.Vladarica nicega.

Igrajuci se sa strasti.Latica ostavlja krv na nevinim usnama izgubljenog srca, ostavljene duse, smrtnog postojanja.

Papyrus Containing the Spell to Preserve Its Possessor Against Attacks From He Who Is in the Water.

31.01.2008.

Intermezzo Liberte.

Ponovo taj miris,miris dima na njegovim prstima.Nije ga se mogao otarasiti ma koliko puta pokusao oprati tu naviku.

Postojalo je nekoliko noci kad je mogao lezati u nistavilu i nemati zelju za svijetom.Ljudima.Glupostima.Dokumentima koja su ga proglasavala zivim dok je u dubini vec bio mrtav.Ljustura je pokrivala nepostojano bice.Otkucaji srca udaraju od um kao talasi od stijene.Svaki je tezi,zapljuskuje,gusi.Svaka nova napisana rijec, daje mu snagu da glavu drzi iznad vode.Jedna rijec,samar preko usana,bez kajanja.Skromna ocekivanja se ponovo gube u ormaricu,gdje ih je dosad i drzao ne usudjujuci se boriti za ono sto bi njegovu ljusturu popunilo.

To nije sarkazam.Ironija.Potreba.Nostalgija.Neznanje.Nepostojanje.Gubljenje u vrtlogu naslikanom sivom bojom.Pokusavanje hodati nogama koje su zaboravile osjecaj.To nije zivot vise,vec navika.

Umrtvljen um.

29.01.2008.

Und Du Verblasst

Doslo je to vrijeme,pauza izmedju noci i svjetlosti dana.Zvuk vjetra uspavljuje umoran um.Oci se pokrivaju teskim kapcima.Duga kosa plese s vjetrom koji ju zarobljava u noti pjesme.Trenutak tisine.Svijet postade prazan.Tih.Umoran.Nepostojeci.Samo zvuk vjetra,tihi sapat,zastrasujuce disanje u vrat.Neizgovorene rijeci.Izgubljene brige.Crna suza navlazi blago otvorene usne.Tisinu prekinu zadnji izdah djevojcice izgubljene u proslosti.

Nema smisla.Znam .Rekla sam ti da inace pisem gluposti (:

26.01.2008.

Pjevaj, tisina nije tvoja najdraza pjesma.

Teze dises.

Noci su  krace,jutra teza.

Bolje si se snalazila u gustoj magli nego u svijetlosti suncanog ljetnog dana.Zar ne?

Ne slusas ono sto treba da cujes.Samo upijas rijeci dok ti um pliva u moru nicega.

20.01.2008.

...

Kako glupo proveden zivotni period-_-'...Iskreno , ono najiskrenije: jebi ovo .Da su mi rekli da je sve ovako...-_-'

Fuck the damn society.

18.01.2008.

Into illusion...

Nemam lica na koji cu nalijepiti osmijeh.Samo suhe usne koje grle jezik kada se nesto treba reci,ali to ne zelim.

Srca racunaju vrijeme,ali nece zvoniti kao sat da nas podsjete koliko je vremena proslo.Nisu stvorena za to.Necemo se lagati,stvorena su za druge stvari.Da vole i budu voljena.Ali ni te stvari ne rade kako treba.Glupa srca -_-'.

Uspomene.Kao kisa,naprave se...i onda ponovo ispare..U nebo,u vjecnost nicega.

Kako su se boje promijenile???Nepostojeca boja,providni osjecaji,odglumljene suze.

Muka mi je.


Stariji postovi